Većina je učenika jedva dočekala posljednji dan nastavne godine, a posebno naši osmaši. Šarenih majica sa zanimljivim porukama, puni veselja, plešući i pjevajući uz nezaobilazan marker u ruci, danas su posljednji put čuli zvono u osnovnoj školi. Praveći se ravnodušnima i s „mantrom“ jedva čekamo da odemo, ipak su osjećaji u svakome od njih bili izmiješani. Sve su to s njima doživljavali i njihovi razrednici, oni koji su ih vodili posljednje četiri godine, pokušali biti njihovi drugi roditelji, pokušali imati razumijevanja za dobre i one manje dobre dane svojeg razreda. Dragi učenici, dragi naši osmaši, sretno vam bilo na svakom koraku koji napravite, koračajte hrabro i sigurno! Ako negdje i nekad zapnete ili padnete, ustanite i dignite glavu, budite još čvršći i jači. Zatreba li vam savjet, pomoć ili samo topla riječ prijatelja, znate da možete doći, vrata, uvijek vaše škole, otvorena su. Oprostite ako smo nekad bili ljuti, ako nismo razumjeli, nije bilo namjerno. Od prvog razreda, od vaših učitelja i učiteljica pa sve do osmog ostavili ste neizbrisiv trag u spomenaru naše škole i nikad nećemo zaboraviti generaciju 2014./2022.