preskoči na sadržaj

Osnovna škola Ljudevita Gaja Zaprešić

vijesti

„U životu ne postoji nikakva dužnost osim dužnosti: biti sretan"

Autor: Jelena Matučec, 5. 9. 2018. 09:21

Samo smo zato na svijetu,
a sa svim dužnostima,
svim moralom
i svim zapovijedima
rijetko činimo jedno drugoga sretnim,
jer i sebe time ne činimo sretnima.

Ako čovjek može biti dobar,
može to samo onda
kada je sretan,
kada u sebi ima sklada,
dakle kada voli.

To je bilo učenje,
jedino učenje na svijetu.
To je rekao Isus,
to je rekao Buddha,
to je rekao Hegel.

Za svakoga je na ovome svijetu
jedino važno
njegovo vlastito najunutarnije,
njegova duša,
njegova sposobnost da voli.

Ako je ona u redu,
onda je svejedno
jede li se proso ili kolači,
nose li se dragulji ili rite;
onda svijet zvuči zajedno s dušom,
onda je dobro.”
Herman Hesse

 [više]

DOBRO NAM DOŠLO PROLJEĆE!

Autor: Jelena Matučec, 3. 4. 2018. 13:34

 [više]

ČESTITKE UNI TOMAS TUNJIĆ !

Autor: Jelena Matučec, 13. 10. 2017. 09:09

Dječji je časopis SMIB u broju za rujan objavio literarni uradak učenice 4.b razreda Une Tomas Tunjić pod naslovom "Vrtuljak". Čestitamo Uni i želimo joj uspjeha u daljnjem razvijanju talenta za pisanje i njezinom učitelju Krunoslavu Rogaru koji je prepoznao literarnu vrijednost uratka. 

 [više]

OTOK

Autor: Jelena Matučec, 20. 9. 2017. 10:48

Bilo je to

jedne ljetne noći,

mnogi su u to vrijeme

već utonuli

u smirenu sigurnost

sna.

Sa mnom to

ne bijaše slučaj.

Spavati nije išlo

mi od ruke.

Mirno sam

na obali sjedila

dok mi je

hladni noćni

vjetar vio

razbarušenu kosu.

 

Promatrala sam

otok.

Činio se tako

udaljenim, ali

opet nekako blizu.

Kamene kuće

poput starinskog

žutog papira,

spajale su se s

morem crnim kao tinta.

 

Voljela sam to

promatrati.

Voljela sam zamišljati

more, kao nikada potrošenu

tintu.

Voljela sam ga zamišljati

kao nikada napisane

Riječi,

Nikada izgovorene

Rečenice,

Nikad viđene

Pjesme.

 

Kuće mi bijahu papir.

Koliko malo imamo iskorištenih

I viđenih riječi.

Koliko li samo malo

pjesama iz duše napisanih.

S otoka čuje

se klapska pjesma.

Znam, još jedna

će noćostati neprospavana.

 

Andrea Brzica, 6. d

 [više]

SRETAN VAM USKRS!

Autor: Jelena Matučec, 11. 4. 2017. 18:12

USKRSNI ZEKO

Krezub zeko
šara jaja
proljetnoga
cvjetnog sjaja.

Košaricu
šumom nosa,
šara jaja
crnog kosa.

Do otoka,
trči, hita,
za pačiće
male pita.

Sunce grije,
jasen pupa,
srce zeki
snažno lupa.

Uskrs zeko
rado ima,
pisanice
dijeli svima.

 [više]

DOBRO NAM DOŠLO, PROLJEĆE!

Autor: Jelena Matučec, 20. 3. 2017. 09:44

Proljetno vjenčanje

 

Jutros je proljetno Sunce

Pomilovalo svijet.

Baš to je čekao jaglac,

Najdraži sunčev cvijet.

 

Ljubavni su bacale pogled

Jaglačeve latice, još slabe,

Na ozelenjelu livadu

Do jedne visibabe.

 

Ona je latice spustila

Kao da se srami,

A cijelim je bićem željela

Da ostanu posve sami.

 

Tog su se dana vjenčali

Uz vjetrovitih orgulja šum.

Sunce je bilo svećenik

A ljubičasti šafran kum.

 

      Josip Balaško

 [više]

Povodom Dana materinskoga jezika, 21.veljače

Autor: Jelena Matučec, 20. 2. 2017. 10:12

HRVATSKI JEZIK

Jezik koji ne znaš prije nego ti

namjeste usta,

gori u tebi, širi se po uskom

prostoru

i mnogi se raspukne prije no što

progovori

bacajući niz vjetar, poput cvijeta,

tisuće sjemenki.

 

Onda hrvatski mrmore trave,

more i obale.

Doista sam čuo kako mi šuma

šapuće u tišini

moleći da je zaštitim od drvosječa.

I trava bi mi zapjevala hrvatski

da lakše usnem.

 

Sjedimo za stolom i zborimo

tim svetim jezikom,

osjećamo kako se oko nas otvaraju

sva vrata

na koja nadire svjetlost svijeta

koja je skrivena u dobroti

jezikâ.

 

Slavko Mihalić

 

 [više]

Povodom 115.rođendana Dobriše Cesarića,10.siječnja

Autor: Jelena Matučec, 11. 1. 2017. 10:45

 „….Najdraža pjesma? Vi se šalite – uzvikuje. – Pjesme su kao i djeca. Ne podnose izdvajanja… Ali ako je već potrebno: Povratak, Pjesma mrtvog pjesnika i neke kraće stvari kao Tiho, o tiho govori mi jesen. U njima sam najadekvatnije izrazio sebe. I kad bih ponovno mogao birati, opet bih izabrao poeziju. Ona mi daje trenutke u kojima ponovno živim svojim suštinskim životom. Jer poezija nije matematika – kaže Cesarić čvrsto – poezija je tonjenje u mraku, pregršt svjetlosti, intenziviranje života i – život sam! „

 [više]

Uz rođendan Siniše Glavaševića (4.studenog 1960. -20.studenog 1991.)

Autor: Jelena Matučec, 4. 11. 2016. 11:08

 SINIŠA GLAVAŠEVIĆ: PRIČA O TRAŽENJU

Stvarno treba imati sreće u životu da bi se našlo ono za čime se traga. Tisuće ljudi koji se susreću po ulicama žure nekud, a kada biste ih pitali kamo ih put vodi, ne bi znali odgovoriti. Bezglavo trče u paničnu strahu da će ih izdati snaga ili da će ih vrijeme pregaziti.
Cijeli život su u stanju staviti na kocku, samo da stignu na nepoznato odredište.
I doista, znaju proći godine i desetljeća dok netko zastane, kada mu se učini da je to ono pravo. Cijeli svijet se traži kao da je neizmjerno velik. A nije. Zašto bi se inače govorilo svijet je mali. A ako je to točno, kako je moguće da se ljudi ne mogu naći ni u tom malom svijetu?
Nešto doista nije u redu, ili je zapravo teško naći nekoga tko će vas čuti, razumjeti, ljubiti, utješiti.
Svijet je pun zamki, nepredvidivih igara na koje niste navikli, jer ste u svojoj biti iskreni. Traženje je valjda najteže što vas čeka na stazi koju ste odabrali. I uvijek sumnja, mogućnost da ste pred strašnim i nepopravljivim promašajem, sumnja da će vas takve greške skupo stajati, a vi ne znate ništa, bojazan da će svijet ismijati putnika koji želi na sjever a ide na jug, neprestano vam lebdi u podsvijesti, ili čak da ćete shvatiti da ste u slijepoj ulici, daje cijeli vaš život bio uzaludan, jer nikamo niste došli. Zato ste i skloni sebe analizirati u osami, brižljivo krijući sve što nije lijepo u vama. Život se igra s vama, jer je čovjek nesavršen pa su vaše greške vaša kvaliteta. Tko će znati što je dobro, a što ne?
Mene zanima tko je čovjek koji je prošao pored mene, pijan i neobrijan? Zašto je psovao i otkud baš on na mojem putu za koji sam mislio daje pravi? Oprostite, ali svijetu su zanimljiviji oni koji griješe, od bezgrešnih i čistih. Od takvih se nema što naučiti, s takvima se nema o čemu razgovarati.
Zato slobodno nastavite svoju potragu, nema razloga strahu da ćete možda pogriješiti. Ono što se traži, obično se teško nalazi. Uostalom, malobrojni su oni koji su našli.
Ali možete biti zadovoljni i ako priđete dovoljno blizu toj iskrici koju ste sebi namijenili. I to je znak da ste uspjeli.

 [više]

USUSRET DANU SVIH SVETIH

Autor: Jelena Matučec, 25. 10. 2016. 16:36

ČETIRI SVIJEĆE

ČETIRI SU SVIJEĆE POLAGANO GORJELE. 
Bila je tišina i mogao se čuti njihov razgovor.

Prva je svijeća rekla:
“JA SAM MIR.
NAŽALOST, LJUDI ME NE USPIJEVAJU SAČUVATI, MISLIM DA ĆU SE UGASITI.”
I odmah se ugasila.

Druga je svijeća rekla:
“JA SAM VJERA.
NAŽALOST, MNOGI LJUDI IMAJU POVRŠNU VJERU I JA IH NE ZANIMAM. NEMA SMISLA DA I DALJE GORIM.”
Tek što je to izgovorila, puhnuo je lagani povjetarac i ugasio ju.

Treća je svijeća žalosno progovorila:
“JA SAM LJUBAV.
NEMAM VIŠE SNAGE. LJUDI ZABORAVLJAJU NA MENE, I TO KOLIKO SAM IM POTREBNA. ONI NE LJUBE NI SVOJE NAJBLIŽE.”
I bez oklijevanja se ugasila.

ODJEDNOM JE UŠLO JEDNO DIJETE I UGLEDALO TRI UGAŠENE SVIJEĆE.
“ŠTO JE TO?” upitalo je dijete.
“VI STE TREBALE SVIJETLITI DO KRAJA.”
I rekavši to, počelo je plakati.

Uto je progovorila četvrta svijeća:
“NE BOJ SE, DOK JA GORIM MOĆI CEMO UPALITI UGAŠENE SVIJEĆE. JA SAM NADA.”

Djetetu su zablistale oči od radosti dok je s upaljenom svijećom vraćalo svjetlo ugašenim svijećama..

NEKA NIKAD NE PONESTANE NADE U SRCIMA NAŠIM!

 [više]

Povodom Dana neovisnosti RH

Autor: Jelena Matučec, 4. 10. 2016. 15:27

DRAŽEN ŽANKO

OD STOLJEĆA SEDMOG

Mislili su neki, već nas neće biti
ni veselje svoje nisu znali kriti
raselit nas triba da nas manje ima
nisu tu ni bili tad ce reći svima.

Nek tudjinu grizu, roda znati neće
bez jezika narod nema više sreće
djeca roda povist neće znati
potom svoj na svome neće bit Hrvati.

Tko na tvrdoj stini svoju povist piše
tom ne može nitko prošlost da izbriše
varaju se i ne misle tako
što se krvlju brani, ne pušta se lako!

Tko na tvrdoj stini svoju povist piše
tom ne može nitko prošlost da izbriše,
mi smo tu odavna svi moraju znati
to je naša zemlja, tu žive Hrvati!

Kroz vrimena gruba i kroz ljute boje
branili smo časno mi ognjišče svoje
čuvaše nam predji ovu rodnu grudu
nisu zbog slobode ginuli zaludu.

Al' sad evo opet nova zora rudi
posli dugih lita Hrvatska se budi
tu na našoj zemlji, naš se barjak vije
crven, bijeli, plavi, više se ne krije!

Na kamenu tvrdom o tom slova pišu,
od stoljeća sedmog tu Hrvati dišu!

 

 [više]

Obilježili smo stihovima

Autor: Kristina Jovanović, 29. 1. 2016. 12:55

Živimo zajedno, ali s razlikama

Netko sporo hoda,

Netko lijepo piše,

Netko lako uči,

Netko teško diše,

Netko slabo pjeva,

Netko zbori čisto…

Ipak, svako je dijete

U biti isto:

Malo, toplo srce

I želja puna glava

Da živimo zajedno.

Ali s razlikama.

(Dragan Lendić)

 

MUDROSTI MARIJE MONTESORI

Dijete od samog rođenja moramo promatrati kao biće koje je već obdareno značajnim psihičkim životom i tako se prema njemu i odnositi, smatrala je Marija Montesori, poznata talijanska pedagoginja i tvorac pedagoške metode “Montesori (Montessori)”.

 

1.    Djeca najviše upijaju i uče iz onog što ih okružuje

2.    Ako ste iskreni sa svojim djetetom, ono će naučiti što je pravednost

3.    Ako se dijete osjeća sigurno, ono će učiti vjerovati ljudima

4.    Ako dijete često korimo, ono će naučiti kako da osuđuje druge

5.    Ako dijete često hvalimo, ono će naučiti cijeniti druge

6.    Ako se prema djetetu postavljamo neprijateljski, ono će naučiti tući i vrijeđati druge

7.    Ako dijete često ismijavate, ono će postati stidljivo

8.    Ako djetetu često govorimo da se mora stidjeti radi svojih postupaka, ono će naučiti da se stalno osjeća krivim

9.    Ako dijete često ohrabrujete, ono će imati veliko samopouzdanje

10.    Ako djetetu bude stalna podrška, ono će biti samostalno i samouvjereno

11.    Ako dijete živi u prijateljskom okruženju naučit će kako da nađe ljubav

12.    Nikada nemojte govoriti loše o svom djetetu – ni kada ga nema, a ni pred njim

13.     Umjesto pokuda o njegovom karakteru koncentrirajte se na ono dobro u njemu. Tako neće biti mjesta za ono loše

14.    Uvijek budite spremni pomoći svom djetetu kao i otići kada vidite da se samo dobro snalazi

15.    Pomozite svom djetetu da rano počne spoznavati svijet oko sebe, posebno ako je okružen mirom i ljubavi

16.    Poštujte dijete čak i kada napravi grešku, tako će ju brže znati i ispraviti

17.    Uvijek slušajte i odgovarajte na dječja pitanja i molbe – tako će znati da ste uvijek tu za njega

18.    Pazite kako se ponašate ispred djeteta jer ono upija naše ponašanje

19.    Poštujte dijete koje odmara, promatra aktivnosti ostale djece ili razmišlja o nečemu. Nemojte ih tjerati da umjesto toga rade neke druge aktivnosti. I djeci je potrebno razmišljanje,

20.    Istina o životu sigurna je kao gravitacija: da bismo živjeli potpuno, moramo naučiti koristiti stvari i voljeti ljude…. a ne voljeti stvari i koristiti ljude.

21.    Sam čovjek treba biti u centru odgoja. Uvijek na umu treba imati to da se čovjek ne razvija na fakultetu, nego da njegov duševni razvoj počinje čim se rodi  te da je najjači u prve tri godine života.

22.    Mi ne možemo učiti dijete kako da bude umjetnik, ali mu možemo pomoći da samo razvije:

           Oko koje vidi;

           Ruku koja sluša,

            Dušu koja osjeća.

 

Dnevnik Ane Frank – najpoznatiji antiratni zapis

 

Neke knjige nose u sebi mnogo toga – divne likove, opasne zlikovce,  sjajne priče, isprepletene sudbine, napete zaplete, rasplete, daju nam čaroliju, izmame suze, smijeh, osjećaje a neke, poput ove, u sebi nose svjetlo. Unesu svjetlo u nama i obasjaju nas iznutra. Mali dnevnik, crveno-bijeli, karirani s kopčom, postao je jedna od najpoznatijih knjiga na svijetu.

 

 Od Frankfurta do nacističkog logora u samo 15 godina .
Annelies Marie "Ana" Frank rođena je u židovskoj obitelji u Frankfurtu 1929.Obitelj se, u bijegu od nacista, preselila 1933. godine u Amsterdam.

     Nakon okupacije Nizozemske, obitelj Frank i četvero prijatelja počinju se skrivati        1942. u tajnim sobama u zgradi gdje je bio ured Annina oca.

     Na 13. rođendan Anna dobiva dnevnik u koji zapisuje što joj se događa sve do kolovoza 1944., kada je obitelj izdana i deportirana. Anna je umrla od tifusa u logoru Bergen-Belsen u proljeće 1945. Annin otac Otto, koji je preživio holokaust, objavio je Annin dnevnik 1947. godine.

 

“Ako ona, sa samo 13 godina može imati takve ideje, akcije, mi je moramo pratiti”, rekao je, “a njen je život onakav po kojem bi mladi ljudi mogli oblikovati svoje živote. Jer pokazuje nesalomljivost, snagu duha, hrabrost. ”

( Nelson Mandela )

 

6.veljače obilježava se Svjetski dan zelenila i Dan života.

Zato što, kako je jednom rekla Eleanor Roosevelt, „Život postoji kako bismo ga živjeli, a znatiželju treba održavati.“

 

Nema snažnije i mudrije poruke od stihova Majke Terezije izrečene u pjesmi "Himna životu".

MAJKA TEREZIJA: HIMNA ŽIVOTU

Život je prilika, iskusi je.
Život je ljepota, divi joj se.
Život je san, učini ga stvarnim.
Život je izazov, suoči se s njim.
Život je zadatak, izvršavaj ga.
Život je igra, igraj je.
Život je dragocjen, njeguj ga.
Život je bogatstvo, čuvaj ga.
Život je ljubav, uživaj je.
Život je tajna, pronikni je.
Život je obećanje, ispuni ga.
Život je tuga, nadiđi je.
Život je himna, pjevaj je.
Život je borba, prihvati je.
Život je tragedija, uhvati se s njom u koštac.
Život je avantura, usudi se.
Život je sreća, zasluži je.
Život je život, brani ga.

 

Ususret Valentinovu, 14.veljače

 

Ljubavna poezija ponekad je sladunjava, često tužna, ali i odraz dubokih osjećaja. Prisjetite se omiljenih ljubavnih stihova svjetskih i domaćih poznatih pjesnika.
 
 
Ljubavna pjesma (Rainer Maria Rilke)
 

Kako da dušu sputam, da se tvoje ne takne?
Kako, mimo tebe, njom da grlim stvari i daljine?
Ah, rado bih je sklonio na koje
zaboravljeno mjesto u sred tmine,
u neki izgubljeni kut, u kom
neće je tvoje njihati dubine.
Al’ ipak, sve što dodirne nas dvoje
k’o gudalo nas neko spaja, koje
iz dviju struna jedan mami glas.
Na kom instrumentu?
Ko nas satka?
I koji ovo svirač drži nas?
O, pjesmo slatka.

 

Sanjam kako idem pored tebe (Dragutin Tadijanović)

...ali kad te u daljini ugledam,
Prelazim na drugu stranu, protivnu,
Gdje me nećeš opaziti
Između prolaznika mnogih.

Pred tobom se sakrivam
Za uglove ulične
Ili za široka stabla.
U noći, sanjam kako idem pored tebe.

 

 

Čekaj me (Konstantin Simonov)

Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek šiju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatiti,
niti će znati drugi
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.

 

Samotna ljubav (Antun Gustav Matoš)

Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi,
Na baršunu crnom leži teška noć;
Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi -
Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć?
Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si,
Udaljenost ima smrti tužnu moć,
Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi-
Poginut ću noćas i za dragom poć.
- Ljubav nije sreća! - znaš li kad mi reče?-
- Ljubav, to je rana, i ta rana peče,
- Ljubav boli, boli, kao život boli,
- Teško, teško onom koji jako voli. -
Nisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen,
Ali muči samo kad sam sam - ko kamen.

U SVAKOM SLUČAJU TE VOLIM

Volim te uvijek, i kad se budiš,
I kad na licu šminke nemaš,
I kad si ljuta, i kad se čudiš,
I kad bez mene na ples se spremaš,
Uvijek te volim, hoću da znaš,
Volim te, ne znam kako da odolim,
U svakom slučaju te volim.
Volim te kad si blijeda i sjetna,
I kada bore imaš na licu,
Volim te kad si divlja i sretna,
I kad u ruci držiš pticu,
Kad ništa nećeš da mi daš,
Volim te, ne znam kako da odolim,
U svakom slučaju te volim.

Volim te uvijek, i kada sanjaš,
Kad ne pišeš mi, kad te nema,
Kada od mene stalno se sklanjaš,
Volim te kad si posve nijema,
Kad šutiš poput ribe baš,
Volim te, ne znam kako da odolim,
U svakom slučaju te volim.

Volim te uvijek, čak i tada,
Kad ne volim te, kad si sama,
Kad večer pada iznad grada,
Volim te kad se praviš dama,
Kad ne voliš me, kao sada,
U tome i jest život naš,
U svakom slučaju te volim,
U svakom slučaju te volim.

 

 

 

 [više]

Arhiva naših vijesti   
 



Pristup e-Dnevniku

Digitalni školski list

Okvirni vremenik

Školski kurikulum
Informacije

Tražilica


Napredno pretraživanje
Traži
Korisni linkovi
Sigurnost djece

 

CMS za škole logo
Osnovna škola Ljudevita Gaja Zaprešić / Ljudevita Gaja 2, HR-10290 Zaprešić / os-ljudevita-gaja-zapresic.skole.hr / ured@os-ljudevita-gaja-zapresic.skole.hr
preskoči na navigaciju